Nebojša Bradić

(povodom otvaranja izložbe „Nasleđe u delu Dragoslava Živkovića“, AntikaFest, Zaječar/Kladovo, 2019.)

Putovanje duše Dragoslava Živkovića

Za koga je umetnost? Je li ona za ljude koji je poručuju i plaćaju za nju ili je za ostale među nama. O kome ona govori i šta ona kaže? Ta pitanja su mnogo važnija danas nego ikad. Način na koji smo predstavljeni u umetnosti ima uticaj na to kako smo tretirani u stvarnom svetu, ko je poštovan, a ko potcenjen. Umetnost i moć su duboko povezani.

Mnogi ljudi su osetili da ima nešto posebno u Mona Lizinom osmehu.
Volter Pejter, umetnički kritičar druge polovine 19. veka, u svom eseju o Mona Lizi pokušao je da otkrije u čemu je moć ovog osmeha: “Ona je starija od kamenja među kojim sedi; poput vampira, bila je mnogo puta mrtva i saznala je tajne groba; i bila je ronilac u dubokim morima; i prodavana je za čudne tkanine istočnjačkih trgovaca, i, kao Leda bila je majka Jelene iz Troje, i, kao sveta Ana, bila je majka Device Marije; i sve je to njoj bilo samo kao zvuci lira i flauta, i sve to živi samo u delikatnosti sa kojom je oblikovalo njene promenljive crte lica, i nijansiralo njene očne kapke i ruke.”

Zašto pominjem ovaj legendarni portret? Zato što svaka umetnost, ako je prava, poziva na putovanje duše. Slike Dragoslava Živkovića pozivaju na jedno takvo putovanje. U ovim slikama ima kjerkegorovske strepnje, kao i mračnih putovanja duše, koja, otrovana životom i prokisla iskustvom, još ima naivnu ljubav za zemlju, obrede i ljude. Ta zemlja svoju decu doji zatrovanim mlekom, a opet nudi i epikurejsku utehu – žene, vino, pesmu – koja olakšava patnju i čamotinju zbog božanske odsutnosti i života u crvotočnom gradu.

Srećan je onaj umetnik koji suočavanje sa apsurdom, najteže i najsudbonosnije od svih iskušenja, uspe da savlada živ i svestan. Srećan je onaj ko ne potone, nego ispliva na drugu obalu zajedno sa svojim delom. A u tom delu, kako bi Andrić rekao, “odjednom se nađu sva neviđena mesta i sve nečuvene pesme sveta, svi željeni plodovi zemlje, sve ruke i sve oči, sve snage i svi oblici, sve što se nije moglo stići, ni imati – postignuto, savladano i osvojeno; sada, potpuno i zauvek.”

Pozivam vas da, zajedno sa delima Dragoslava Živkovića, pođemo na takvo jedno uzbudljivo putovanje!